Iako ne postoje nepobitni dokazi pretpostavlja se da je zakletva djelo Hipokrata, oca medicine, ili nekog od njegovih učenika.

Nastala je oko 4. vijeka p. n. e. Iako je sadržina originalne Zakletve relativno van vremenskog konteksta smatra se tradicionalnim činom uvođenja ljekara u praksu.

Zakletva u originalu

Originalna zakletva napisana je na grčkom a najraniji prevod je na latinskom.

Kunem se Apolonom ljekarom, Asklepijem, Higejom, i Panakejom, i za svjedoke uzimam sve bogove, i sve boginje, da ću se u skladu sa svojim sposobnostima i svojim rasuđivanjem držati ove Zakletve.

Da ću smatrati dragim kao roditelja onog koji me je naučio ovoj umjetnosti; da ću živjeti u slozi sa njim i, ukoliko je to potrebno, dijeliti svoja dobra sa njim; da ću njegovu djecu gledati kao svoju braću, da ću ih, ukoliko to zažele, podučiti ovoj umjetnosti bez naplate ili pisane obaveze, da ću podijeliti sa svojim sinovima, sinovima učitelja i učenicima koji su se upisali i prihvatili pravila profesije, ali samo sa njima, pravila i instrukcije.

Prepisivaću liječenje na dobrobit svojih pacijenata u skladu sa mojim sposobnostima i mojim rasuđivanjem i nikada nikome neću nanijeti zlo.

Nikome neću, čak i ako me zamoli, prepisati smrtonosan otrov niti ću mu dati savjet koji može prouzrokovati njegovu smrt.

Niti ću dati ženi sredstvo za pobačaj.

Održaću čistotu mog života i mog umijeća.

Neću operisati kod kamena, čak i ako je bolest očigledna kod pacijenta; ostaviću ovu operaciju specijalistima tog umeća.

U koju god kuću da uđem, ući ću samo za dobrobit mojih pacijenata, držeći se podalje od bilo kakvog namernog nedjela i od zavođenja žena i muškaraca zarad ljubavnih zadovoljstava, bilo da su slobodni ili robovi.

Sve što saznam prilikom vršenja moje profesije ili svakodnevnog poslovanja sa ljudima, a što ne treba širiti dalje, čuvaću kao tajnu i nikada neću otkriti.

Ukoliko se verno držim ove zakletve, neka uživam u mom životu i praksi moje umjetnosti, poštovan od strane svih ljudi za sva vremena; ali ukoliko zastranim sa nje ili je prekršim, neka me sve suprotno zadesi.

Zakletva u modernim okolnostima

Značaj Hipokratove zakletve je u njenoj istorijskoj i tradicionalnoj vrijednosti. Većina ljekarskih udruženja širom svijeta prešla je na modernizovane verzije Zakletve, koje imaju veći stepen relevantnosti sa današnjim moralnim dilemama sa kojima se ljekari mogu suočiti. Međutim, originalna Zakletva postavila je temelje modernim shvatanjima etičnog ponašanja ljekara u praksi. Najbolji primjer za to je poverljivost na koju je ljekar obavezan u odnosu sa pacijentom. Ipak, pitanja pobačaja i eutanazije danas imaju novu perspektivu koja se nužno ne poklapa sa obećanjem iznijetim u Zakletvi.

Nakon svjetskih ratova, uočivši propuste ljekara koji su u velikome zastranili od načela svoje profesije, Ženevskom deklaracijom tekst zakletve je modifikovan do današnje moderne verzije koju je prihvatila većina današnjih ljekara. Polaganje ove zakletve je na mnogim univerzitetima dio diplomske ceremonije na studijama medicine.

Moderna verzija zakletve

Ovo je prevod zakletve koje je usvojena 1946. u Ženevi.

U času kada stupam među članove ljekarske profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti.

Prema svojim učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje.

Svoj poziv ću obavljati savjesno i dostojanstveno.

Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika.

Poštovaću tajne onoga ko mi se povjeri.

Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije ljekarskog zvanja.

Moje kolege će biti braća.

U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri, vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost.

Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka.

I pod prijetnjom neću popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja, suprotna zakonima humanosti.

Ovo obećavam svečano, slobodno pozivajući se na svoju čast.